Altersbedingte änderungen in kontraktilen Eigenschaften der plantar Flexor Muskeln bei physisch aktiven Frauen

Twitch contractile properties of the plantar flexor muscles were compared between the groups of women of the 3rd, 5th, 6th and 8th decade participating in regular recreational physical activity. An isometric twitch was evoked by supramaximal electrical stimulation of the tibial nerve in the popliteal fossa by a rectangular pulse of 1 millisecond duration. A significant decrease was found in the twitch peak force, the maximal rates of force development and relaxation from the 6th decade onwards. A significant prolongation in twitch contraction time was observed from the 5th decade onwards. The 3rd decade group showed a significant postactivation potentiation, while the three older groups did not. No significant age-related changes were observed in the isometric twitch peak force and voluntary strength ratio, and the twitch half-relaxation time in women participating in regular recreational physical activity. It was concluded that the marked decrease in twitch force-potentiation and prolongation of the contraction time of the plantar flexor muscles in physically active women seem to begin after 40 years of age, while a reduction in the maximal voluntary and twitch force-generating capacity, and twitch contraction kinetics occurs after 50 years of age.Uvod Cilj ovog istraživanja bio je izmjeriti učinak starenja na trzajna kontraktilna svojstva skeletnih mišića kod žena uključenih u redovitu rekreacijsku tjelesnu aktivnost. Mjereni su mišići potkoljenice, plantarni fleksori stopala, koji su važni za držanje tijela i kretanje, a aktivni su u mnogobrojnim radnim i sportskim aktivnostima. Metode Ukupno je 49 žena pristalo sudjelovati u ovom istraživanju. Raspoređene su u 4 dobne skupine: skupina u 3. desetljeću života (u dobi od 20 do 25 godina, n=13), skupina u 5. desetljeću života (u dobi od 40 do 49 godina, n=12), skupina u 6. desetljeću života (u dobi od 50 do 59 godina, n=11) i skupina u 8. desetljeću života (u dobi od 70 do 77 godina, n=13). Sve su mlađe ispitanice bile fizički zdrave studentice uključene u redovitu tjelovježbu dva do tri puta tjedno u skupinama odbojke, košarke ili aerobike. Ispitanice srednje dobi vježbale su u skupinama odbojke ili aerobike dva puta tjedno, a starije ispitanice također su vježbale u skupinama aerobike dva puta tjedno. Tijekom mjerenja, ispitanice su sjedile na posebno dizajniranoj stolici, s dominantnom nogom savijenom u koljenom zglobu pod kutom od 90° i smještenom unutar metalnog okvira. Da bi se utvrdila kontraktilna svojstva mišića plantarnih fleksora tijekom izometričkog trzaja, parom samoljepljivih elektroda podraživali smo stražnji tibijalni živac. Katoda je postavljena iznad tibijalnog živca u poplitealnoj jami, a anoda je postavljena ispod stražnje medijalne strane natkoljenice. Izolirani voltažni stimulator bio je izvor supramaksimalnih pravokutnih podražaja od 1 ms. Nakon bilježenja mišićne kontrakcije u mirovanju, ispitanice su dobile uputu da 5 sekundi zadrže mišić u maksimalnoj voljnoj kontrakciji (MVC), a zatim da ga opuste. Drugi (potencirani) trzajni podražaj nastupio je unutar 1 s nakon početka relaksacije. Izračunate su sljedeće karakteristike izometričkog trzaja: vršna sila trzaja (PT) – najveća vrijednost izometričke sile, vrijeme kontrakcije (CT) – vrijeme do vršne sile trzaja, poluvrijeme relaksacije (HRT) – vrijeme polovičnog opadanja vršne sile trzaja, maksimalna brzina razvoja sile (RFD) – prva derivacija razvoja sile (dF/dt) i maksimalna brzina relaksacije (RR) kao prva derivacija opadanja sile (-dF/dt). Postotak porasta potencirane vršne sile trzaja (PT) u odnosu na vrijednost u mirovanju uzet je kao pokazatelj postaktivacijske potencijacije (PAP). Vršna sila trzaja u mirovanju izražena je kao omjer s izometričkom voljnom jakosti. Rezultati Prosječna vrijednost vršne sile trzaja u skupini žena u 3. desetljeću života bila je veća (p<0.05) od prosječnih vrijednosti u skupinama žena u 6. i 8. desetljeću. Skupina u 5. desetljeću pokazala je veću (p<0.05) vršnu silu trzaja od skupine u 8. desetljeću. Razlike u vršnoj sili trzaja između dvije mlađe i dvije starije skupine nisu bile značajne. Među skupinama nisu uočene značajne razlike u omjeru između vršne sile trzaja i voljne jakosti. Uočeno je produljenje vremena kontrakcije (CT) izometričkog trzaja s porastom dobi. Prosječna vrijednost vremena kontrakcije (CT) trzaja u najmlađoj skupini bila je manja (p<0.05) od vrijednosti triju starijih skupina. Razlike u CT trzaja između skupina u 5., 6. i 8. desetljeću nisu bile značajne. Nije bilo značajnih razlika među izmjerenim dobnim skupinama u prosječnim vrijednostima poluvremena relaksacije (HRT) trzaja. Vrijednosti maksimalne RFD i RR izometričkog trzaja smanjile su se s dobi. Vrijednost aritmetičke sredine maksimalne brzine razvoja sile trzaja (RFD) u skupini u 3. desetljeću bila je veća (p<0.05) od vrijednosti u skupinama žena u 6. i 8. desetljeću. Razlike u maksimalnoj RFD trzaja između dviju mlađih i dviju starijih skupina nisu bile značajne. Prosječna vrijednost maksimalne brzine relaksacije (RR) trzaja u skupini u 8. desetljeću bila je manja (p<0.05) od vrijednosti u dvije mlađe skupine. Maksimalna RR trzaja u skupini u 3. desetljeću bila je veća (p<0.05) u usporedbi s vrijednosti skupine u 6. desetljeću. Razlike u maksimalnoj RR trzaja između dvije mlađe skupine i dvije starije skupine nisu bile značajne. Nisu uočene značajne razlike u RR trzaja u usporedbi skupina u 6. i 5. desetljeću. Postaktivacijska potencijacija (PAP) bila je značajno izražena (p<0.05) samo u najmlađoj skupini, dok za tri starije skupine postaktivacijska potencijacija nije bila značajna. Skupina u 3. desetljeću imala je veće vrijednosti (p