Taditional rural gardens in North-West part of Croatia

Tradicijski seoski vrtovi su sastavni dio kulturne baštine određenog kraja. Uvjetovani su klimom i reljefom pojedinog područja tako da se razlikuju po geografskim regijama. Ovim radom željeli smo utvrditi najčešće skupine ukrasnog bilja koje se pojavljuje u tradicijskim seoskim vrtovima Sjeverozapadne Hrvatske. Podaci su skupljeni u vrtovima Donje Stubice (Krapinsko-zagorska županija) i Ivanje Reke (područje grada Zagreba). Očuvanost tradicijskog seoskog vrta i bogatstvo biljnih vrsta bilo je veće u vrtovima Donje Stubice. Tradicionalnu arhitekturu prati sadnja brojnih vrsta trajnica i jednogodišnjih cvjetnih vrsta, autohtonih vrsta te utilitarnog bilja (voćne vrste, ljekovito i aromatično bilje); vrt je ograđen živicom i pletenom ogradom od prirodnog materijala. Svojom koncepcijom blizak je prirodnim staništima čime doprinosi uspostavi prirodne ravnoteže i očuvanju bioraznolikosti. Na području Ivanje Reke primjetan je gubitak tradicionalnog izgleda seoskog vrta.Traditional rural garden is an integral part of any region’s cultural heritage. Climatic conditions and area relief influence it, so traditional rural gardens differ depending on geographic region. The aim of this paper was to find out which are the most used plant species in traditional rural gardens in North-West part of Croatia. Data were taken from gardens in Donja Stubica (Krapinsko-Zagorska County) and Ivanja Reka (Zagreb City Area). Donja Stubica traditional gardens were more preserved and had more plant species. The traditional architecture was accompanied with numerous perennials and annual flowering species, wild and utilitarian plants (fruit-trees, medicinal and aromatic plants); the garden was fenced by hedge or wattle fence. With its conception, traditional rural garden resembles natural habitats and contributes to restoration of natural balance and biodiversity conservation. The loss of traditional garden appearance was obvious at Ivanja Reka area