Čovjek i njegova psiha - žrtva ili protagonist?

Suvremene psihološke škole ne trude se samo rasvijetliti čovjekovu psihu, nego pružiti koordinate i za osmišljenje života. U tom traženju psihološke antropologije uočavaju se dvije suprotne težnje. Neke psihološke škole, u nastojanju da modeliraju psihologiju po uzoru prirodnih znanosti, upadaju u redukcionizam i proglašuju čovjeka žrtvom vanjskih utjecaja (bihevioristički redukcionizam), nasljeđa (genetski redukcionizam), kemijskih promjena (neurološki redukcionizam) ili društvenih čimbenika (društveni redukcionizam). Drugo strujanje promatra čovjeka kao gospodara svoje sudbine i upada u određeni psihološki trijumfalizam, kao što je psihoanaliza, humanistička psihologija, transpersonalna psihologija i, do određene mjere, egzistencijalna psihologija. Ipak, ni jedan od ta dva pristupa nije kadar pružiti zadovoljavajuću antropologiju, ako uz biološke i psihološke vidike, ne uzima u obzir također čovjekov duhovni značaj