Teološki vidici liječničke tajne

U svjetlu teorije o čovjeku samome možemo govoriti o teoriji svake ljudske tajne, pa tako i liječničke. Na temelju vlastitog dostojanstva - animal rationale, homo sapiens, imago Dei - svaki čovjek posjeduje sveto i nedodirljivo područje svoje osobnosti. Taj čovjek ima svoje tajne. One su dio njegova bića, njega samoga ukoliko je bogoliko biće, slika Božja. Ako je Bog ljubav, a čovjek je stvoren na sliku Božju, onda je i temeljna dimenzija čovjeka ljubav. Ljubav je temelj svih njegovih odnosa: prema Bogu i prema čovjeku - bližnjemu - bolesniku. Poznato je da Isus bio čovjek javnosti, dok je određene stvari govorio u užem krugu, a dao je i savjet: "Ne dajte svetinje psima. Niti svoga biserja bacajte pred svinje" (Mt 7,6). Osoba koja je izgubila, ili joj je nasilno oduzeta intimnost, postaje savjest izložena svim bezobzirnostima, povredama i uvredama. Među obveze koje proizlaze iz osme zapovijedi Dekaloga, Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga, ubraja se i čuvanje pod tajnu saznanja o privatnom životu drugih ljudi. Katekizam izričito spominje i obvezu čuvanja strukovne, liječničke tajne