Drugi dolazak isusovaca u sjevernu Hrvatsku (I. dio) Prvi dodiri i počeci suradnje nakon ponovne uspostave Reda

Redovnike ponovno uspostavljene Družbe Isusove resile su one vrline po kojima je Družba bila poznata i prije ukinuća 1773. Vjerni karizmi svoga utemeljitelja sv. Ignacija, bili su do kraja požrtvovni u radu. Nije bilo posla koji ne bi prihvatili ako je samo bilo nade za veću slavu Božju i spas duša; danas bismo rekli - za cjelovitu promociju čovjeka. Ovaj članak nastoji prikazati prve dodire s Družbom Isusovom i početke suradnje u sjevernoj Hrvatskoj nakon ponovne uspostave Reda za cijelu Crkvu 1814. Zagrebački (nad)biskup Haulik ih je prvi pozivao da daju duhovne vježbe časnim sestrama, a potom i klericima, te da drže pučke misije. On ih je želio i trajno udomiti u Zagrebu, ali su se tome suprotstavili liberalni krugovi vlasti. Da ih ipak dovede u svoju (nad)biskupiju, povjerava im biskupsko sirotište u Požegi. I tu će im opstanak biti onemogućen, ali se više neće dati iskorijeniti. Dolazak isusovaca u Hrvatsku snovali su i viši poglavari Družbe. U sjevernu Hrvatsku isusovci su dolazili iz Austrije, a na jugu preko Jadrana, kao i u "staroj Družbi". Začetnici i organizatori pučkih misija nastali su na jugu, a na sjever ih je pozvao nadbiskup Haulik za svoju nadbiskupiju. Njegov primjer slijedio je i đakovački biskup Strossmayer za svoju biskupiju