Nadrealistic paintings of Miljenko Stančić

Nadrealizam kao novi smjer u umjetnosti zaokupio je brojne svjetske slikare i umjetnike. Pokret se oslanja na druge umjetničke pokrete, dadizam i ekspresionizam u prvim redovima, a njime se nastoji istaknuti drugačiji pojam stvarnosti, različit od dotadašnjeg. Automatsko bilježenje misli, bez kontrole razuma i previše razmišljanja prisutno je u novom pokretu kao jedno od osnovnih obilježja. U hrvatskom slikarstvu pokret je došao prilično kasno, kada su već sve metode nadrealizma i cijeli razvoj pokreta bili dobro poznati u Francuskoj i drugim europskim zemljama. Zidić objašnjava kako su „Nadrealizam u Hrvatskoj“ i „Hrvatski nadrealizam“ dva potpuno različita pojma koja se bave različitim pitanjima. Nema hrvatske nadrealističke škole, a sva hrvatska tradicija bila je protivnik novom pokretu što je i jedan od razloga zašto je nadrealizam u našoj umjetnosti razvijen kasnije. Najznačajniji slikar hrvatskog nadrealizma, a ujedno i začetnik pokreta u Hrvatskoj bio je Miljenko Stančić, varaždinski slikar, grafičar i ilustrator. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i tada je počeo ozbiljnije razvijati svoj talent. Njegovo slikarstvo kritike svrstavaju u magični realizam, fantastično i metafizičko slikarstvo, blisko simbolizmu i intimizmu, ali najviše od svega, on je slikar nadrealizma. Njegova djela imaju dozu viška sadržaja, psihološko i simboličko značenje i simbolički prikaz stvarnosti. Njegovo slikarstvo ne može se pratiti kronološki, možemo ga podijeliti u cikluse prema motivima koje je slikao. Najčešći motivi bili su varaždinske vedute i pejzaži rodnog grada, mrtvo dijete, ljubavnici i razni interijeri. Svoja djela ne slika prema modelu već ona nastaju iz sjećanja u doba djetinjstva i mladosti. Izdvaja se među gomilom slikara u tadašnje vrijeme i zbog te svoje individualnosti, izdvojenosti i posebnosti danas se smatra jednim od najvećih slikara u povijesti umjetnosti. Izlagao je po cijelom svijetu, imao je oko četrdesetak samostalnih izložba i oko dvjesta pedeset skupnih, a njegova djela izlažu se i danas.As a new direction in art, surrealism sparked interest in many global painters and artists. The movement relies on other art movements, for example dadaism and expressionism. It seeks to highlight a different concept of reality, unlike the one before. Automatic recording of thoughts, without control of without controlling reason and too much thinking is present in the new movement as one of the primary characteristics. The movement reached Croatian painting pretty late, when all methods of surrealism were well known in France and other European countries. Zidić explains how "Nadrealizam u Hrvatskoj" and "Hrvatski nadrealizam" are two completely different terms that deal with different issues. There is no Croatian surrealism school, as all Croatian traditions opposed of the new movement. This is also one of the reasons why surrealism was later developed in Croatian art. The most significant Croatian surrealistic painter, who was also the founder of movements in Croatia was Miljenko Stančić, a painter, graphic artist and illustrator from Varaždin. He graduated the Academy of Fine Arts in Zagreb and then took a more serious approach to developing his talent. Critics classify his painting as magical realism, fantastical and metaphysical painting, close to symbolism and intimism, but most of all, he is considered a surrealism painter. His works have a touch of excess content, a psychological and symbolic meaning and a symbolic display of reality. His painting can not be sorted chronologically, but we can divide it into cycles depending on the motives he painted. The most common motives were sights and scenery of his hometown, a dead child, lovers and different interiors. He doesn't paint his works according to a model, they come to life from his childhood memories. He stands out from the heap of painters from that time period and because of his individuality and uniqueness, He is considered one of the greatest painters in the history of art. He exhibited his paintings around the whole world, had about forty individual exhibitions and about two hundred and fifty in total, and his works are still exhibited today