UDK: 699.841 = 861

Mnogi gradovi u svijetu izgrađeni su po sistemu takozvanih "kontinualnih sistema zgrada " gdje se svaka zgrada obično sa dvije suprotne strane oslanja na susjedne zgrade. U Solunu u Grčkoj postoje čak tri gradska bloka u kojima nema dilatacionih razdjelnica između susjednih zgrada, [3]. Dilatacione razdjelnice između susjednih zgrada su potrebne da bi se: obezbijedio slobodan prostor unutar koga zgrade mogu vibrirati u slučaju pojave zemljotresa i omogućilo nespriječeno širenje zgrada usled sezonskih temperaturnih uticaja. Svi savremeni tehnički propisi zahtjevaju dilatacionu razdjelnicu između susjednih zgrada. Međutim, to nije lako primjeniti jer postoji jako protivljenje od strane vlasnika (investitora), izvođača i inženjera, [2]. To je posledica: visoke cijene placeva, težnje da se dobije što veći korisni prostor, a time i što veći profit, teškoće pri izvođenju dilatacionih razdjelnica (izvođačima radova najviše odgovara da postojeći zid susjedne zgrade bude spoljašnja oplata za zid nove zgrade), kao i problemi kasnijeg održavanja razdjelnica. Da su susjedne zgrade izgrađene u skladu sa postojećim tehničkim propisima njihov sudar ne bi se nikada dogodio, jer one usled zemljotresa načelno vibriraju međusobno nezavisno. Međutim, ako se njihove relevantne dinamičke karakteristike (krutost, masa, prigušenje) bitno razlikuju susjedne zgrade neće vibrirati sinhrono i ako je pri tome dilataciona razdjelnica izmeđ